Zašto je važno razvijati emocionalnu i socijalnu inteligenciju kod djece?

Zamislite dijete koje zna prepoznati kako se osjeća, zna reći što mu treba i zna to učiniti na način koji poštuje i sebe i druge. Takvo dijete ima visoko razvijenu emocionalnu i socijalnu inteligenciju – dva ključna “mišića” za zdrav psihološki razvoj, uspješne odnose i otpornost u izazovima života.

U svijetu koji je sve brži, sve glasniji i emocionalno često zbunjujući – djeca trebaju prostor i vodstvo da nauče kako se nositi s vlastitim osjećajima, razumjeti druge i graditi odnose. Upravo zato su strukturirane radionice, koje vode educirani voditelji, izuzetno moćan alat za poticanje tih vještina.

Što su točno emocionalna i socijalna inteligencija? Emocionalna inteligencija uključuje:

• prepoznavanje vlastitih osjećaja
• imenovanje emocija
• izražavanje emocija na siguran i primjeren način
• regulaciju impulsa i frustracija

Socijalna inteligencija nadovezuje se na to, i uključuje:

• razumijevanje tuđih osjećaja (empatija)
• suradnju i dijeljenje
• rješavanje sukoba bez agresije
• prepoznavanje granica drugih

Djeca s razvijenom emocionalnom i socijalnom inteligencijom lakše ulaze u prijateljstva, sigurnija su u komunikaciji i manje su sklona neprimjerenim ponašanjima (poput agresije ili povlačenja u sebe).

Kako radionice pomažu?

Radionice nisu ni škola ni terapija – one su prostor igre, izražavanja i učenja kroz iskustvo. One nude sigurnu sredinu u kojoj djeca mogu:

• izražavati se kroz pokret, igru, crtanje i glazbu
• vježbati prepoznavanje i imenovanje emocij
• učiti kako reagirati u svakodnevnim socijalnim situacijama
• dobiti povratnu informaciju od odraslih i vršnjaka

U manjim grupama, uz stručno vodstvo, djeca imaju priliku vidjeti i isprobati drugačije načine reagiranja. Nauče da nije problem osjećati bijes – ali je važno kako ga izrazimo. Nauče što učiniti kad netko drugi plače ili kad ih netko odbije. Uče stvarne vještine, a ne teoriju.

Primjeri radionica koje razvijaju emocionalne i socijalne vještine

Radionice emocija:

• Djeca crtaju “termometar osjećaja”
• Igraju igru “Pogodi kako se osjećam”
• Glume kako izgleda tuga, ljutnja, sreća i što radimo kad ih osjećamo

Radionice prijateljstva i granica:

• Kroz igre u parovima i grupama uče što znači “ne” i “da”
• Igraju “mostove i granice” – kako izgraditi odnos, kako ga zaštititi
• Uče razliku između dobrog i lošeg dodira, i što učiniti u neugodnim situacijama

Radionice smirivanja i regulacije:

• Disanje kroz balon, “tihi kutak”, glazbene vježbe za smanjenje stresa
• Vježbanje kako zaustaviti impuls i pričekati
• Osmišljavanje vlastite “kutije za smirenje”

Što roditelji mogu očekivati?

Ako dijete redovito sudjeluje u ovakvim radionicama, roditelji često primjećuju:

• lakšu komunikaciju s djetetom
• manji broj “ispada” ili frustracija
• sposobnost djeteta da imenuje što osjeća (“Tužan sam jer…”)
• veće samopouzdanje u grupi djece
• bolje rješavanje sukoba s braćom, sestrama i prijateljima

Djeca koja uče o sebi i drugima od malih nogu imaju veću vjerojatnost da odrastu u emocionalno pismene i otporne ljude.